Paradajz ponos sibira: karakteristike i opis sorte

Paradajz je jednogodišnja biljka velebilja. Prvi put su čuli za njega prije 400 godina, a prije 200 godina povrće se smatralo otrovnim. Domovina paradajza je Južna Amerika, uzgajali su ga Indijanci iz Perua. A riječ "paradajz" dolazi od izraza "velika bobica". Paradajz je veoma zdrava i ukusna kultura bogata elementima u tragovima.

Moderni uzgoj proizvodi mnogo različitih sorti. 2006. godine registrovana je nova sorta - Ponos Sibira.

Paradajz Ponos Sibira: karakteristike i opis sorte

Hibrid je uzgajan za uzgoj u Sibiru, srednjoj traci i sjevernim regijama. Gotovo je univerzalan i ima mnoge prednosti.

Paradajz Ponos Sibira

• Paradajz je crven, gladak, bez mrlja, okruglog ili ovalnog oblika.
• Plodovi su krupni, teški, oko 800-900 grama.
• Sorta ima veoma visok prinos. Oko 6 kg. iz grmlja. Iz jednog kreveta možete dobiti u prosjeku 30 kg.
• Plodovi imaju delikatnu pulpu, prijatnog ukusa, mogu se koristiti i sirovi i u jelima, konzerviranje.

Bitan! Zbog veoma velikih plodova, grmovima paradajza je potrebna podvezica.

Prednosti i mane paradajza

Sorta paradajza Ponos Sibira ima mnogo više prednosti nego nedostataka. Zbog toga je veoma popularan među vrtlarima, posebno u Sibiru i sjevernim regijama.

Paradajz Ponos Sibira, nepretenciozna njega

Prednosti:

• Tolerancija na hladnoću (ova sorta može izdržati hladno vrijeme).
• Odličan ukus i vanjske karakteristike voća.
• Odličan kvalitet održavanja. Paradajz se čuva dugo vremena bez gubitka komercijalnih kvaliteta.
• Biljke su otporne na bolesti.
• Paradajz Ponos Sibira, nepretenciozna njega.
• Visok prinos.
• Svestranost primjene.

Nedostaci:

• Slabe stabljike, pa će se bez vezivanja biljke slomiti.
• Paradajz je pogodan za konzerviranje, ali će se morati rezati, zbog čega će izgubiti svoju prezentaciju.

Poljoprivredna tehnologija

Sjeme za rasad treba posijati 45 dana prije sadnje u zemlju. Svako seme je preporučljivo odmah posaditi u zasebnu saksiju, inače ćete morati da ronite nakon nekog vremena (sedite u čaše).

sjemenke paradajza

Ovim paradajzom je potrebno dosta fosfora i kalijuma, pa se preporučuje prihranjivanje ovim elementima u tragovima nekoliko puta. Mnogo kalijuma i fosfora nalazi se u mineralnim đubrivima. Odlična prihrana bit će ptičji izmet ili stajsko gnojivo. Prihrana se vrši otopinom od 1 šolje đubriva na 10-litarsku kantu vode.

Bilješka! Biljci je potrebna ne samo podvezica, već i štipanje nekih izdanaka, inače će joj biti previše teško držati veliki broj tako teških plodova.

Biljka zahteva obilno zalivanje u vrućini i suši ujutru i uveče toplom vodom, ispod korena. U hladnom ili kišnom vremenu zalijevanje se smanjuje. Glavni problem biljaka je pucanje plodova. Da biste to izbjegli, paradajz morate zalijevati tek kada se zemlja osuši.

Potrebno je pravovremeno uklanjati korov, olabaviti i podići biljke, spriječiti stvaranje tvrde zemljišne kore tako da zemlja "diše".

Otpuštanje tla

Štetočine i bolesti

Štetočine koje se najčešće nalaze na listovima i listovima takvog paradajza su žičnjak i staklenička bjelica. Protiv njih se obično koriste posebna gnojiva: "Epin", "Confidor".

Općenito, paradajz je otporan na bolesti, otporan na sušu. Manje sklon napadima štetočina.