Najbolji način da dobijete ranu berbu krastavaca je da ih uzgajate staklenik. Ali da biste sakupili glatke i ukusne krastavce u rano proljeće, vrlo je važno pravilno odabrati njihovu sortu. Najčešće, za raste u stakleniku odabrane partenokarpne i samooplodne vrste. Razmotrite glavne kriterije odabira i prednosti sadnje određenih sorti.

Baštovani koji već duže vreme uzgajaju povrće u plastenicima i plastenicima odmah će reći da je to najbolje sorte krastavaca za rano sazrijevanje - ovo su samooplodni hibridi. Ova uzgojna vrsta savršeno se prilagođava uvjetima okoline, pokazuje visoke prinose i otpornost na mnoge bolesti karakteristične za uzgoj u staklenicima. Da bi se biljka oprašila u stakleniku, prisustvo pčela uopće nije potrebno, kao što se događa u otvorenim vrtnim gredicama.
Pre nego što počnete da kupujete seme, odlučite za šta ćete tačno koristiti usev. Ovo je ujedno i kriterij koji vam omogućava da odaberete pravi.
Odabir hibrida prve generacije. Plodovi su ujednačeni, male veličine, sa tankom kožicom, a sadržaj pektinske kiseline i šećera je nešto premašen u pogledu pokazatelja. Ove sorte uključuju: Ira (F1), Naf-Fanto (F1), Marinda (F1) i druge.
Plodovi koji imaju gustu kožicu, dobro podnose transport i lagane bodlje (neke vrste su bez trna). Takvi se krastavci ne mogu konzervirati, jer plodovi slabo upijaju fiziološke i octene otopine.
Mali plodovi jedva dosežu 7-8 cm dužine. Podjednako dobar za konzerviranje, kiseljenje i jelo svježe. Kožica ploda je srednje gustine sa crnim ili smeđim klasovima.
Glavna stvar je da se sljedeće karakteristike odražavaju u uputama za sjemenke:
Osim toga, sjeme se dijeli prema periodu berbe - proljeće-ljeto, ljeto-jesen, zima-proljeće. Stoga je potrebno odrediti koje su vam sorte potrebne.
Da bi dobili ranu kvalitetnu žetvu, uzgajivači su uzgajali nove sorte krastavaca, čije je sjeme pogodno za sadnju u staklenicima. Vrlo su otporne na bolesti, svestrane u upotrebi, zbog male veličine i tanke kože.
Danas su najbolji F1 hibridi veoma popularni kod vrtlara koji uzgajaju povrće u plastenicima i plastenicima:

Samooplodne ranozrele sorte, čiji plodovi imaju gustu strukturu i ujednačen oblik. Žetva se može dobiti već 1,5-2 mjeseca nakon prvog izdanka sadnice. Krastavci su univerzalni u upotrebi, a po vrsti se klasifikuju na kornišoni.

Sjeme ove sorte sadi se u malim plastenicima malih površina. Plodovi su gusti i mali (ne prelaze 7-8 cm). Cvijeće se samooprašuje, a rane berbe u prosjeku se kreću od 10 do 12 kg po kvadratnom metru.
Partenokarpna univerzalna sorta sa malim plodovima srednje gustine. Sjemenke su otporne na promjene i oštre padove temperature, krastavce možete uzgajati čak iu staklenicima sa svijetlim filmom, koji su izgrađeni isključivo za branje sezonskog povrća.

Krastavci su nevjerovatno otporni i, za razliku od drugih sorti, nisu nimalo ćudljivi za redovno zalijevanje. Sa jednog grma u periodu berbe možete sakupiti do 15 kg plodova. Plodovi su univerzalni, ne prelaze 10-12 cm dužine.

Ova sorta pripada ultra ranim i plodnim hibridima. "Amur" je nepretenciozan u njezi, tokom perioda berbe po kvadratnom metru možete sakupiti od 25 do 30 kg krastavaca.
Još jedna sorta vrijedna pažnje vrtlara koji žele dobiti brzu i bogatu žetvu. Sa grma se u prosjeku ubere do 22-25 kg plodova. Sorta je otporna na mnoge bolesti staklenika, izdržljiv, a gusti mali plodovi pogodni su za dugotrajan transport.
Uzgajivači koji su uložili mnogo truda u uzgoj novih vrsta krastavaca pobrinuli su se i da se rod u plasteniku ubere što je prije moguće. Evo samo malog popisa imena ranih ranozrelih vrsta:

Sjeme se sadi za uzgoj u posebne posude, a zatim se određuje u stakleničkim uslovima. Plodovi sazrijevaju mjesec i po nakon nicanja prvih sadnica. Veličina krastavca kada je potpuno zreo može doseći 20-23 cm, pa je sorta određena za svježu potrošnju.

Svestrana sorta sa plodovima srednje veličine. Hibridni cvjetovi se samooprašuju. Žetva se bere 40-45 dana nakon pojave prve plodove.
Kada kupujete sorte koje nam donose iz Holandije, možete biti sigurni da će hibridi tokom rasta biti potpuno zaštićeni od štetočina i bolesti, a plodovi neće imati gorak okus. Osim toga, sve Holandske sorte krastavca samooplodno, a sjeme ima visoku klijavost (skoro 95% svih posađenih u zemlju brzo daje sadnice).

Njega za holandske krastavce provodi se prema shemi navedenoj u uputama.
Sjeme holandskih sorti sadi se u zemlju na sljedeći način:

Ako slijedite sva gore navedena pravila za sadnju i brigu o sadnicama, možete dobiti brzo sazrijevanje i visoke prinose.
Najbolje sjemenke sorti donesenih iz Holandije, prema vrtlarima, su sljedeće:

Rano krastavci od kornišona. Posebnost sorte je prilagođavanje bilo kakvom osvjetljenju u stakleniku, što može značajno smanjiti troškove energije. Plodovi nemaju gorčinu, univerzalni su i stoga se koriste i za konzerviranje i za pravljenje salata.

Samooplodni rani krastavci sa malim (do 15 cm dugim) i gustim plodovima. Hibrid je stekao popularnost zbog visokog prinosa i odličnog ukusa.

Najbolji krastavci za konzerviranje i kiseljenje. Plodovi su gusti, dužine ne prelaze 10 cm. Osim toga, ova sorta je poznata po svojoj otpornosti na dugotrajno skladištenje.
Ove i druge sorte holandskih krastavaca su samooplodne, otporne na bolesti koje pogađaju povrće u regijama centralne Rusije i rani su i rani hibridi. Sve sorte i podvrste daju bogat i ukusan svestrani proizvod.
Ljetnici, koji provode samo nekoliko mjeseci godišnje na svojim parcelama, opremaju male svjetlosne staklenike kako bi dobili sezonsku žetvu na stolu i nešto konzervirali za zimu. Za to se odabiru rano sazrelo sjeme najukusnijih, prema vrtlarima, sorti.

Sorta uzgojena posebno za staklenike. Prednost sadnje hibrida je visok prinos (do 25 kg sa 1 m2). Sjeme se sadi i u plastenicima i na otvorenom polju.
Rana sorta, čije sazrijevanje plodova nastupa 35-40 dana nakon pojave sadnica. Krastavci su se etablirali kao najbolji za konzerviranje i kiseljenje.

Odlična opcija za kiseljenje hibrida. Visok prinos i otpornost na niske temperature omogućavaju berbu od početka maja do uključujući oktobar.
Odabir raznih krastavaca za uzgoj u stakleniku danas nije težak. Raznolikost hibrida je toliko velika da će lako zadovoljiti potrebe i najzahtjevnijeg vrtlara.